Običaji maškara u našem zavičaju izgledaju slično kao u ostalim dijelovima Hrvatske.

Ljudi se maskiraju u razne maske, izlaze na ulice i tamo plešu i zabavljaju se.

Saznala sam da običaj maškara postoji od samog postanka grada Karlovca.

Jednom je jedan gostioničar tražio dozvolu za održavanje maškara u svojoj gostionici.

Kada je moja susjeda bila mala, nisu imali maske kao mi danas, nego su ih radili od ovčje kože. Išli su od kuće do kuće i dobivali su orahe i jabuke.

                                                                  Lana Marčinko, 3.b

DRAGANIĆ

Ovako su nekad izgledali običaji za vrijeme maškara u mome kraju:

         -djeca bi se svakako odjenula, pa čak i tako da bi djevojčice nosile mušku odjeću, a dječaci žensku. Obukli bi staru poderanu odjeću i rupce da ih ne prepoznaju. Tako, svakako obučeni, krenuli bi po selu od kuće do kuće. Morali su biti pažljivi da se ne sretnu s velikim maškarama jer bi im oduzeli sva jaja koja bi skupili.

Hodajući, selom pjevali bi:

Da bu repa debela,

Da bu kuća vesela,

Da bu repa debela, da bu kuća vesela, iiiiiiiiii   !

Velike maškare (odrasli) bi pjevale ovako:

 Mi smo male maškare

Došle smo iz Amerike,

Dajte nama jaja dva,

Da ne tancamo badava.

Odi kuma u kafanac ,

Odi nesi nekaj jajac,

Da bu repa debela,

Da bu kuća vesela,

Da du repa debela,

Da bu kuća vesela, iiiiiiiiii !

                                               Tena Manjerović, 3.b

MAŠKARE U SLUNJU

                   Kada je moj djed bio mlad, djevojke i mladići spremali su se u bijelu robu (odjeću) za maškare. Mladići su imali na glavama šešire, a djevojke marame. Tada je bilo puno više snijega nego sada. U maškare su išli na sanjkama,   koje su vukli magarci i konji. Sanjke su bile ukrašene. Moj djed i njegovi prijatelji su svirali tamburice i pjevali zajedno s djevojkama. Po selima su skupljali jaja, slaninu i rakiju.

                   Na kraju bi napravili gozbu, tako da bi pojeli slaninu i popili dobivenu rakiju.

                                                        Ivan Vuković, 3.b

ZAJAŠKO SELO

        Baka mi je pričala o starom običaju u Zajaškom selu za vrijeme fašnika.

U maškare su djeca išla nedjeljom po svom selu. Utorkom su u maškare išli odrasli i djeca. Maškare su se gostile krafnama i kobasicama. Djeca su u bogatijim kućama dobivala novac, a u ostalim jaja.

Na sam fašnik ujutro se umivalo sa srebrnim novcem, zato da na licu ne bi bilo nikakvih madeža.

Za doručak su se pripremale kobasice i žganci (palenta), a za ručak se obavezno pekla kokoš i kuhao se kiseli kupus i meso.

         Na kraju dana se lutka –fašnik spalila, tako da odnese sve zlo što se dogodilo.

                                                                  Petra Krznarić, 3.b 

VUKMANIĆ

Djed Josip mi je pričao kako su u Vukmaniću  izgledali običaji maškara.

U vrijeme maškara djeca su se oblačila u različite kostime  koje su im šivale majke i bake. Tako obučeni su, po danu, obilazili kuće. Ulazeći u kuće pjevali su i plesali, a ukućani su pogađali tko je tko. Prije izlaska iz kuće dobivali su jaja ili novac. Na kraju dana bi podijelili dobivene darove.

Odrasli su u maškare išli subotom ili nedjeljom. Obučeni u razne kostime, krenuli su poslijepodne. Ako je bio snijeg, vozili su se u velikim saonicama, koje su vukli konji. Kada nije bilo snijega, vozili su se zaprežnim kolima. Sa njima su bili i svirači. Obilazeći kuće, svirali su, pjevali i plesali, a na dar su dobivali jaja, kobasice i vino.

Kada su završili obilazak svi su otišli u društveni dom, gdje su nastavili slavlje.

Ponekad su znali obići i susjedna mjesta.

U današnje vrijeme takvih je običaja sve manje.

                                                                  Patricija Ožanić, 3.b