Sama ideja, nakon snijega i kiše, bila je svima vrlo privlačna. Cilj su nam bili Veli vrh i Obzova kao najviši dio otoka ( 569 m /nv ). Na Krku nas je dočekalo sunce, ali i bura. Zviždalo nam je oko glava. Naleti vjetra su nas skoro rušili. Hodali smo kamenjarom skačući s nazubljenog kamena na kamen. Osvojili smo Veli vrh. Obzovu smo vidjeli na oko još 45 min. hoda, ali  bura je bila prejaka. Krenuli smo dolje prema moru. Punat nam se činio tako blizu. Naišli smo na grmlje, makiju. Bila je neprobojna. Morali smo promijeniti smjer i vratiti se na dio puta kojim smo i došli. Prije više od tri sata ostavili smo naš topli autobus pa nas je veselilo kad smo ga opet ugledali. Nastavili smo put u Punat.  Bio je divan, sunčani dan i tu se bura osjećala puno manje. Ugodno smo proveli sat vremena diveći se moru, brodovima u marini, a neki i kavi u kafiću. Razdragani krenuli smo kući. Atmosfera u autobusu bila je vesela. Više to nisu bili planinari iz tri škole već samo planinari  puni dojmova.

                                                                                                    J. Petrekanić