Zašto se sjećamo bajki pročitanih u djetinjstvu? Bajke nas vode u čarobni svijet priča, borbe dobra i zla, izmišljenih i stvarnih junaka.  Pridjevom bajkovito označavamo nešto što je nestvarno, što pripada svijetu mašte. Bajkovito je ujedno sinonim za lijepo i sretno, primjerice kada kažemo da je haljina (lijepa) kao iz bajke ili da film ima bajkoviti (sretni)  završetak. Posebno mjesto u svijetu bajki imaju Priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić. Ona je jedna od najpoznatijih hrvatskih književnica i autorica za djecu, a u njezinim pričama uživaju sve generacije. Ivanine priče ne zastarijevaju, a potvrda tome je i njena dvostruka nominacija za Nobelovu nagradu za književnost. Učenici su, nakon što su pročitali Priče iz davnine, odabrali jednu pripovijetku po izboru. Zadatak je bio izraditi naslovnicu priče na eko vrećici i objasniti izbor motiva za naslovnicu. Naslovnice koje su izradili su kreativne i originalne te svaka pripovijeda svoju priču. Tako smo upoznali Jagora, Potjeha, Stribora i Regoča. Njihovi radovi sada krase jedan od hodnika u našoj školi.

  „Čitajte djeci bajke ako želite da budu pametna. Ako želite da budu još pametnija, čitajte im još više bajki…“    (A. Einstein)