I ove školske godine prvašiće je posjetio poseban gost, prometni policajac, kako bi s njima razgovarao o važnim pravilima ponašanja u prometu.
Policijski službenik Dražen Rakuša je na jednostavan i zanimljiv način objasnio osnovna pravila sigurnosti, poput prelaska preko pješačkog prijelaza, važnosti nošenja reflektirajućih prsluka i poštivanja prometnih znakova. Na kraju druženja, prvašići su postavljali pitanja i dijelili svoja iskustva iz svakodnevnog života. Dobili su reflektirajuće ramenice koje im je darovalo Ministarstvo unutarnjih poslova u sklopu akcije “Poštujte naše znakove”.
Učenici razredne nastave sa svojim su učiteljima obilježili Dane kruha i zahvalnosti za plodove.
Kratak uvodni program izveli su učenici 4.a razreda s vjeroučiteljicom Anom Vidović i učiteljicom Snježanom Puškarić. Nakon pjesme i recitacije kojima su zahvalili na plodovima jeseni uslijedila je zajednička molitva i blagoslov kruha koji nam udijelio naš župnik Antun Kolić.
Draga djeco, uz zahvalu i blagoslov pročitajte priču Tina Kolumbića i razmislite čemu je starac poučio dječake.
Priča o kruhu i nogometu
Toga predvečerja u jednoj ulici u predgrađu velikoga grada uzavrelo je kao u kotlu. Vriska, galama, pravdanje i poneka teška riječ za dječja usta. Dječaci su igrali nogomet, a umjesto lopte naganjali su staro osušeno pecivo što ga je Ivan našao pored kante za smeće.
Neki starac, ugledavši na ulici «loptu» koju su dječaci maločas naganjali, zaustavi se, podigne je i pogleda dječake.
– Stari, ostavi to! To je naša lopta! – prvi se javi Ivan.
– Pusti ga, Ivane! Možda je i on kao mali volio nogomet – dobaci Marko.
– Ej, stari! Hoćeš li se igrati s nama? – smijući se dometne Filip, na što svi prasnuše u smijeh.
– Stari, rekao sam ti da ostaviš našu loptu – opet se javi Ivan.
Posve mirno, vukući noge, starac priđe dječacima, drhtavom rukom prinese pecivo ustima i poljubi ga.
– Jesam li vam rekao da stari voli nogomet? Jeste li vidjeli kako je poljubio loptu? – reče Marko.
– Dosta je bilo zezancije, starkeljo! Daj našu loptu i produži dalje svojim putom. – ljutito će Ivan.
– Vratit ću vam vašu «loptu» – mirno reče starac – ali prije toga želim vam nešto reći. Ovo je kruh, sveti kruh koji vam vaši roditelji svakoga dana poslužuju s ljubavlju. Kad sam bio vaših godina, mene su roditelji učili da kruh treba poštivati, i kad padne na zemlju, podići ga i poljubiti. Netko je od vas rekao da sam i ja možda volio nogomet. Ne samo da sam ga volio, obožavao sam ga, ali nikad nam nije palo na pamet igrati se kruhom. Kad nismo imali prave lopte, izrađivali smo je od starih krpa.
Vraćajući Ivanu pecivo, starac ga pomiluje po glavi i reče mu: – Evo vraćam ti tvoju «loptu» i nadam se da više nisi tako ljutit na mene. Ne osvrćući se, starac je produžio dalje i nestao u polumraku koji se već spuštao na grad. S pecivom u ruci sav zbunjen stajao je Ivan i njegovi prijatelji ne znajući što bi sa sobom.
Nažalost, i u našoj školi znamo nakon užine vidjeti kruh po podu. Ne dozvolite se razbacivati darom kruha kojeg mnogi nemaju, ne samo u svijetu već i u našoj neposrednoj okolini.
U Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić, 21. listopada 2024. godine održano je 9. županijsko Natjecanje u čitanju naglas na kojem je svoje umijeće čitanja predstavilo 23 učenika – njih trinaest iz mlađe kategorije te deset iz starije kategorije.
Ciljevi natjecanja su razvijanje ljubavi prema knjizi i čitanju, popularizacija knjiga, čitanja i čitanja naglas, unapređivanje čitalačkih sposobnosti, naglašavanje čitanja kao temelja cjeloživotnog obrazovanja, poticanje usmenog izražavanja te razvoj motivacijskih sposobnosti.
Našu školu predstavljale su Lea Vunduk, učenica trećeg razreda, u mlađoj kategoriji, i Nika Tarbuk, učenica šestog razreda, u starijoj kategoriji. Izrazito smo ponosni na njih i njihovo čitanje, a one su već najavile da će opet prijaviti na natjecanje i sljedeće godine. Djevojčice su za natjecanje pripremale Darinka Vučković, knjižničarka i Ivana Kovačević Opačić, prof. Hrvatskoga jezika.
Za Svjetski dan kravate učenici i učitelji nosili su ovaj prepoznatljivi modni dodatak pa su učionice i hodnici škole bili puni elegantnih i kreativnih modnih izričaja. Hrvatski sabor je 18. listopada proglasio Danom kravate, a dodan je i pridjev svjetski jer je kravata postala još jedan simbol prepoznatljivosti naše zemlje u svijetu.
Učenici 1.a razreda su taj dan obilježili kroz kreativnu radionicu. Prvo su sa svojom učiteljicom u korelaciji s matematikom crtali geometrijske likove i crte te s likovnom kulturom slikali poput P. Modriana, crte, osnovne boje, kvadrat i pravokutnike.
Na satu informatike obilježili su Tjedan programiranja pa su obojali isprogramirane kravate.
Za kraj, obilježili su i Mjesec hrvatske knjige, koji je ove godine posvećen pričama i pripovijedanju, te su poslušali priču o postanku kravate te izradili uglate straničnike za svoje knjige.
Ovi zadaci su se svidjeli učenicima jer su puno naučili, a bilo je i zabavno bojati, savijati papir i programirati sve u jednom školskom danu.
Dan dječjih knjižnica obilježava se 16. listopada, a cilj je ukazati na važnost knjižnica tijekom odrastanja najmlađih korisnika. Želja je da se jedan dan u godini usmjeri pažnja korisnika, medija i osnivača na dječje knjižnice te potakne djecu i mlade na korištenje njihovih usluga i programa.
Za dan obilježavanja odabran je 16. listopada jer je tog dana davne 1950. godine počeo s radom Pionirski odjel Gradske knjižnice, prethodnik Odjela za djecu i mladež Gradske knjižnice Knjižnica grada Zagreba. Ovaj datum obilježili smo radionicom poticanja pozitivnih vrijednosti u školskoj knjižnici s učenicima 2.b razreda.
Čitali smo bajku Ružno pače u kojoj se sivi i neugledni pačić suočava s odbacivanjem i izrugivanjem samo zato jer je drugačijeg izgleda. Učenici su nakon čitanja spoznali kako je važno prihvatiti različitost i onog drugačijeg od nas samih.
Ova bajka može ohrabriti svako dijete, koje se u nekom trenutku osjeća kao ružno pače, da se suoči s izazovima odrastanja. Ako je netko drugačiji, ne znači da je loša osoba jer nije važan nečiji vanjski izgled nego njegovo srce.
Na kraju su na otiscima ruku izrezali ružno pače, a kako su se potrudili, ružno pače se kao u bajci pretvorilo u lijepog labuda.
Ususret Danima kruha učenici 3.a i 3. b razreda posjetili su Knjiguljicu i sudjelovali na radionici i predstavljanju slikovnice Tajna mirisnog jutra, karlovačke autorice Ivane Francišković Olrom.
Tajna mirisnog jutra govori o djevojčici Karli, njezinom djedu i mačku te kako su se snašli u kuhinji i pečenju kolača. Na kraju slikovnice je i recept za pripremu Karlinih linzer keksića.
Nakon čitanja priče i odgovaranja na mnoga znatiželjna pitanja, sudjelovali smo na radionici izrade pričostopa. Ovi pričostopi su posebni jer su izrađeni u obliku Vilinskog kruha. Vilinski kruh je poznat u Australiji gdje kruh mažu maslacem i posipaju šarenim mrvicama. Kako je obično u obliku trokuta, napravili smo upravo takve pričostope.
U školu smo se vratili s ukusnim buhtlama, slikovnicama Tajna mirisnogjutra za školsku knjižnicu te našim pričostopima.
