13.09.2019. Petak. Dan početka našeg maturalnog putovanja. U 6,00 sati, puni iščekivanja krenuli smo put našeg odredišta – Srednje i Južne Dalmacije.

          Vozeći se autobusom, prepunim žamora i veselja, pratili smo izlazeće sunce. Jureći autocestom prolazili smo prekrasnom, tek razbuđenom Likom. Iz magle izranjali su brežuljci prekriveni ranojesenjim zelenilom te pokoja kuća, još lagano snena. Vozili smo se tako nekoliko sati, nestrpljivo iščekujući da ugledamo more. I tek što smo napustili Sv. Rok, taj gotovo 6 km dugi tunel kroz fascinantni Velebit, ugledali smo plavetnilo mora. Prekrasno sunčano jutro na Jadranu. Veselje je u autobusu postalo još veće, nestrpljivost također. Naše prvo odredište bio je Nin, najstariji hrvatski kraljevski grad, povremena prijestolnica hrvatskih narodnih vladara. Posjetili smo Solanu Nin te naučili kako sunce, more i vjetar proizvode sol. Upoznali smo takozvani cvijet soli, sol u izvornom obliku i biljku slanušu. Potom smo obišli ninske znamenitosti: Crkvu sv. Križa, kip Grgura Ninskog te još poneku znamenitost. Nakon kratke šetnje nastavili smo putovanje prema Zadru, jednom od 15 najstarijih gradova u Europi. Obišli smo neke od njegovih znamenitosti kako bismo se bolje upoznali s njegovom povijesti. Najviše me se dojmila Crkva sv. Donata, a posebno me oduševila glazba morskih orgulja te odsjaj Pozdrava suncu. Dan se bližio svome kraju, a mi, već pomalo umorni i gladni, nastavili smo putovanje prema Segetu Donjem, gdje se nalazi naš hotel zvan Medena. Putem smo uživali u morskom predvečerju. Iako umorni, neki su potražili osvježenje u moru, ali ja sam, iscrpljena od dugog puta i puna dojmova, odabrala udobnost hotelskog kreveta kako bih se odmorila i pripremila za sljedeći dan.  Iduće jutro probudila sam se prva i uživala na balkonu promatrajući odsjaj izlazećeg sunca u plavetnilu mora. Nakon obilnog doručka krenuli smo u obilazak Trogira, starog antičkog grada, smještenog na malom otočiću, povezanog s Čiovom i kopnom dvama mostovima. U ugodnoj šetnji obišli smo Kulu sv.Marka, tvrđavu Kamerlengo, glavni gradski trg te prebogatu tržnicu Trogira. Ogladnjeli, snagu smo prikupili u konobi Porat te ostatak dana proveli na hotelskoj plaži uživajući u ugodnom, toplom moru. Treći dan našeg boravka na Jadranu bio je rezerviran za posjet i upoznavanje južnog  Jadrana. Ugodnom vožnjom rijekom Cetinom, oduševljeni okolnim pejzažem, stigli smo do restorana zvanog Radmanove mlinice te se tamo osvježili i obilno ručali, kako bismo mogli nastaviti put prema Dubrovniku, tom biseru Jadrana. Dovoljno je samo reći da se taj grad nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Mene se najviše dojmila vožnja žičarom do brda zvanog Srđ, odakle seže prekrasan pogled na Dubrovnik i okolne otočiće. Neopisivo. Treba doživjeti. U večernjim satima prošetali smo prekrasnim Stradunom. Na svakom koraku pažnju mi je privlačila neka posebnost toga grada: Crkva sv. Vlaha, dubrovačka Katedrala uznesenja Blažene Djevice Marije, Orlandov stup, Stradun, tvrđava Lovrijenac te neponovljive i nenadmašne dubrovačke gradske zidine. Umorni, ali zadovoljni vratili smo se u hotel u kasnim večernjim satima. Posljednji dan našeg putovanja proveli smo u Splitu. Taj drugi najveći grad u Hrvatskoj ima svoju posebnu vibraciju. Opušteni grad i opušteni ljudi. Povijesnih znamenitosti mnogo je i u Splitu. Ima pjesma koja kaže „Nima Splita do Splita“ i to je zaista istina. Bio je pametan taj stari rimski car Dioklecijan te je svoju palaču izgradio baš tu, na prekrasnom dijelu Jadrana. I ta palača živi još i danas. Nije Dioklecijanova palača jedina znamenitost Splita. Svaka ulica uže gradske jezgre odiše poviješću. Prije povratka kući za sreću smo uhvatili palac grandioznog Grgura Ninskog.

          Prepuni dojmova i pomalo žalosni što je naše putovanje završilo, stigli smo kući nadajući se nekim novim, budućim putovanjima.

                                                                                         Anja Marković, 8.a