Drugog dana uputili smo se u posjet memorijalnih mjesta. Razgledali smo crkvu sv. Filipa i Jakova i pogledali edukativni film vezan uz početak rata. Posjetili smo Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata. Razgledali smo Groblje tenkova, kukuruzni put kojim je stizala medicinska pomoć i oružje. Mjesto sjećanja „Vukovarska bolnica 1991.“ vjerojatno je pobudila najveće osjećaje tuge, gledanjem dokumentacije i razgledavanjem bolničkih soba. U bolnici je za vrijeme rata dolazilo sve više ranjenih, a lijekova i soba te medicinske pomoći bilo je sve manje. Posjetili smo i Ovčaru, mjesto gdje je pogubljeno i pokopano više od 255 civila i vojnika.

Vodiči su nam predočili što se sve zbivalo na ovim memorijalnim lokacijama te u nama pobudili osjećaje tuge i žaljenja. Možda je u nekima čak potaknulo različite emocije poput zahvalnosti što žive u vremenu u kojemu smo sada, bez ratnih događanja u Lijepoj našoj. Ovaj rat Hrvatima i drugim manjinama donio je samo krv, suze i bol. Hrvatski branitelji zauvijek će biti pamćeni kao junaci hrvatskog naroda, a mi smo se vratili kući s porukom mira i tolerancije.

Lana Lončarić, 8.a