Ovaj natječaj je zanimljiv jer su priče napisane uz pomoć Story Teller Cube kockica. Osim što treba znati napisati zanimljivu kratku priču s pojmovima dobivenim na kockicama, važno je i da natjecatelji  pišu timski, bez svađe i nametanja svojeg mišljenja.

Učenice 4.a razreda uspjele su u tome, a njihova priča je proglašena najboljom te su pozvane u Gradsku knjižnicu "Ivan Goran Kovačić" na svečanu podjelu priznanja i nagrada.  Bilo nam je jako lijepo, dali smo izjavu za medije, Lara je pročitala našu priču, fotografirali smo se, a obradovale su nas nagrade i priznanja. Naša priča bit će objavljena u Kulturnom liftu  Gradske knjižnice "Ivan Goran Kovačić".

https://gkka.hr/najbolje-price-5-karlovackog-maratona-prica/

I za kraj zadani pojmovi: čarobni grah, čarobnjak, vlak, vjetar i ukleti dvorac i naša priča:

Izgubljeni dječak

           Dječak Petar je bio jako uzbuđen. Njegov razred trebao je putovati vlakom na izlet u Zagreb. Bio je toliko uzbuđen da se samo zezao i nije slušao učiteljicu. Zbog toga je ušao u krivi vlak. Nije više mogao izaći iz vlaka jer je strojovođa zatvorio vrata. Petar se prestrašio  jer nije znao kamo vozi vlak. Pitao je konduktera koji mu je rekao da vlak vozi za Rijeku, a prva stanica je Duga Resa. Iako je vlak brzo stigao u Dugu Resu, uplašenom Petru se činilo da nikada neće stići. Na stanici je odmah istrčao iz vlaka. Dok je čekao drugi vlak koji će ga vratiti u Karlovac, odlučio je prošetati uz Mrežnicu. Najednom je u rijeci primijetio da nešto svjetluca. Zasukao je rukav i izvadio  maleni svjetlucavi predmet, a kada ga je bolje pogledao vidio je da je to svjetlucavo zrno graha. Pomislio je kako je to jako vrijedno zrno graha. Čim je uzeo grah u ruku, vjetar je naglo pojačao i počelo je jako puhati. Počelo je nevrijeme. Otrčao je do stanice i sklonio se od pljuska. Zrno graha nije ispuštao iz ruke. Vratio se vlakom u Karlovac i izašao u Novome Centru. Čitavo vrijeme je jako puhalo i pljuštala je kiša pa je odlučio skloniti se u gradskoj knjižnici. Kako je sve bilo sivo i maglovito, nije niti primijetio da na mjestu knjižnice stoji neobični dvorac. Dvorac je izgledao strašno i staro, ali je pokisli Petar ipak odlučio ući. U dvorcu je prišao neobičnom liku koji je ličio na čarobnjaka jer je imao dugačku crnu haljinu i veliki crni šešir. Prišao mu je i pitao ga gdje je nestala knjižnica. Čarobnjak se naglo okrenuo, a Petar se prestrašio i ispustio svjetlucavi grah iz ruke. Kada je pao na pod više nije svjetlucao i postao je običan smeđi grah. Čarobnjak je zapravo tamo radio i nije uopće bio čarobnjak nego knjižničar, a dvorac nije bio ukleti dvorac nego najnormalnija knjižnica. Prestalo je i nevrijeme i sve se srećom vratilo u normalu.

      Na kraju ove priče Petar je nešto shvatio: Bio je previše uzbuđen pa je otišao spavati jako kasno, a bio je i jako zbunjen jer se probudio jako rano. Bio je i jako prestrašen i izgubljen jer nije slušao, a najvažnije, naučio je da ne treba raditi gluposti jer nikada ne znaš kako će to završiti.

                                                         Emanuela, Lara, Matea, Nadja i Patricija, 4. a