Hrabrost, požrtvovnost, solidarnost i spremnost na smrt radi obrane dobra, vrline su utemeljene na ljubavi. Upravo zato Bitka za Vukovar nije samo važan događaj iz hrvatske vojne povijesti, nego i priča o ljubavi. Jer je ljubav prema vlastitoj obitelji, svojim sugrađanima, domu i Domovini, koje su tako srčano branili, bila najsnažniji motiv vukovarskim braniteljima. Tu je ljubav kao glavni izvor neizmjerne hrabrosti vukovarskih branitelja prepoznao novinar, pisac i heroj Siniša Glavašević i na sebi svojstven način opisao u Priči o ljubavi; ona je sjajna poruka svima koji traže smisao života i ideale zbog kojih vrijedi umrijeti:

„Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću – ako ljubavi nema. Može vam se pričiniti sunce i radost, možete pomisliti da je vaš uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i praznih džepova uspravno hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu. Nisu imali novac za Zagreb, Beč, Prag. Njihov je novac ostao u čašama ispijenim s prijateljima s kojima su poslije čekali svanuća na hrvatskim barikadama. Nekima je to čekanje bilo predugo pa smo ostali bez njih. Ali mi svi dobro znamo gdje su. Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da i mi umremo sretni.“

        Komemorativnim skupom u dvorištu vukovarske Opće bolnice, kroz koju je tijekom agresije bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi na Vukovar 1991. prošlo 3470 ranjenika te izvedeno više od 2500 operacija, u Vukovaru je danas počelo obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. Prošla je 21  godina  stradanja toga grada u Domovinskom ratu.

Bitka za Vukovar, u kojoj su, po podacima vukovarske bolnice, do sloma obrane grada 18. studenoga 1991. ubijena ili poginula 1.624 branitelja i civila te ranjeno njih više od 2.500, počela je 25. kolovoza, kada su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad na Vukovar.

Opkoljeni grad branilo je oko 1.800 pripadnika Zbora narodne garde i policije te dragovoljaca HOS-a ustrojenih u 204. brigadu Hrvatske vojske. Obrana grada slomljena je 18. studenoga 1991. godine.

             U srpske koncentracijske logore, nakon sloma obrane grada, odvedeno je više od sedam tisuća zarobljenih hrvatskih branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba.

        Agresor je bio višestruko brojniji i bolje naoružan od vukovarskih branitelja; raspolagao je više nego deseterostruko većim brojem topničkog oruđa i više nego stostruko većim brojem granata i mina te ostalog streljiva, a branitelji nisu imali ni borbene zrakoplove. Obrana Vukovara gotovo puna tri mjeseca odolijevala je  napadima toliko brojnijeg i bolje opremljena neprijatelja. Tako golem nerazmjer između agresora i branitelja u kvaliteti i broju tehnike te obučenosti i broju vojnika, u odnosu na borbene rezultate postignute u bitci za Vukovar, potvrđuje da nijedna vojna doktrina ne smije zanemariti domoljublje, odnosno motivaciju vojnika.

        Blago Zadro - bio je zapovjednik 3. bojne legendarne 204    vukovarske brigade

          Jedan je od najvećih heroja Domovinskog rata. Posmrtno                   je dobio čin general-bojnika.

     Danas se obilježava se i obljetnica stradanja u Škabrnji. Prvi dan srpske okupacije 18. studenog 1991. godine ubijena su 43 škabrnjska civila i 15 branitelja. Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana. Tijekom višegodišnje okupacije sve do oslobođenja u ‘Oluji’ 1995. broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava. U Škabrnji nema nijedne obitelji u kojoj netko od najmilijih nije stradao.

      LJUBAV JE STRPLJIVA, LJUBAV JE DOBROSTIVA; LJUBAV NE ZAVIDI, NE HVASTA SE, NE OHOLI SE. NIJE NEPRISTOJNA, NE TRAŽI SVOJE, NE RAZDRAŽUJE SE, ZABORAVLJA I PRAŠTA ZLO; NE RADUJE SE NEPRAVDI, A RADUJE SE ISTINI.