Što je stres? Može li stres biti pozitivan? Što se događa s našim tijelom u stresu? Kako vladati stresom? Koje su strategije upravljanja  stresom? Profesionalni stres...Sve su ovo pitanja koja su se tijekom predavanja pojavljivala ali i na koja je gđa.Lovrić davala odgovore.

Pred kraj izlaganja mogli smo izmjeriti i svoju razinu stresa.

Stres je stanje koje nastaje kada smo suočeni s događajima koje smatramo prijetećima za vlastitu dobrobit ili kada smo u situacijama koje od nas traže ulaganje posebnog napora kako bi udovoljili zahtjevima koji su nam postavljeni.

Sve ono što prepoznajemo kao neposrednu opasnost, povredu, gubitak, prijetnju ili izazov u nama automatski izaziva jak emocionalni doživljaj nakon kojega slijedi prirodna reakcija našega organizma.

Do određene granice je pozitivan, dobar i poticajan - donosi uzbuđenje i potiče adrenalin, kreativnost i tjera nas naprijed.

STRES NIJE U SITUACIJI NITI U OSOBI VEĆ U NJIHOVOJ INTERAKCIJI.

PERCEPCIJA NEKE STVARI ILI SITUACIJE BITNO SE RAZLIKUJE ZA SVAKOG OD NAS.

Hoće li se stres negativno odraziti na nas ovisi o našim reakcijama, resursima kojima raspolažemo, mogućnostima suočavanja i prihvaćanja nekih situacija.

PROFESIONALNI STRES JE NESUGLASJE IZMEĐU ZAHTJEVA RADNOG MJESTA I OKOLINE SPRAM NAŠIH MOGUĆNOSTI, OČEKIVANJA I ŽELJA DA IM UDOVOLJIMO.

•   identifikacija sa poslom, prevelik osjećaj odgovornosti, nerealna očekivanja od sebe, nedelegiranje poslova drugima, nedjelotvorno korištenje slobodnog vremena, pomanjkanje redosljeda radnih prioriteta, nejasna vlastita uloga te sukobi različitih uloga, pretjerana rigidnost, tvrdoglavost u postizanju ciljeva pod bilo koju cijenu, potreba za stalnom kontrolom situacije, nametnuta odgovornost bez mogućnosti utjecaja.

•  misli, vjerovanja, stavovi, sustav vrijednosti, osobnost pesimizam, izražen negativan stav, samokritika, pretjerana sklonost analiziranju, nesposobnost prihvaćanja neizvjesnosti, rigidnost, nefleksibilnost, previše osobno gledanje na stvari, prevelika, nerealna očekivanja, kruto razmišljanje,  pretjerivanje, gledanje na stvari „ sve ili ništa“, pretjerano „moram“ „trebala bih“,  očekivanja „uvijek“, „ nikada“, prošle emocionalne traume, strahovi, fobije, perfekcionizam, nisko samopouzdanje i samopoštovanje, suzbijanje emocija, česta neizrečena ljutnja, brige, tjeskoba, osjećaj nemoći

FAZE PRILAGODBE NA STRES:

1.FAZA UZBUNE –BIJEG ILI BORBA - AKTIVNA PRILAGODBA   

2.FAZA OTPORA –PASIVNA PRILAGODBA 

3. FAZA OPORAVAK ILI ISCRPLJENOST

TRETMAN STRESA

     Razumijevanjem situacije, vlastitih reakcija, reakcija drugih, motiva ponašanja onih koji nas ugrožavaju, prepoznavanjem pravog problema, domišljanjem novih rješenja i njihovim provjeravanjem, igranjem i isprobavanjem nepoznatih situacija, uvježbavanjem pozitivnog unutrašnjeg dijaloga, promjenom percepcije prijetnje ... možemo uspostaviti osjećaj samokontrole nad sobom i situacijom te vratiti barem dio samopoštovanja i samopouzdanja.

2. EKSPRESIVNE I KREATIVNE TEHNIKE – sve one tehnike koje nam omogućavaju da kreativnim medijima izrazimo vlastite misli, osjećaje i osjete , da na prihvatljiv način ispušemo i izrazimo nagomilanu energiju i potisnute emocije

Tako pronalazimo nove načine suočavanja sa stresom,  dolazimo u kontakt sa sobom i bolje se upoznajemo ( svoje osjećaje , misli i raspoloženja), a što bolje razumijemo svoja unutrašnja stanja, lakše upravljamo sobom

3. BIBLIOTERAPIJSKE AKTIVNOSTI I PISANJE

4. OPUŠTANJE I VLADANJE ENERGIJOM

U organizmu se u stresnim situacijama nagomilava energija koja nije uopće ili nije odmah iskorištena a nastaje uslijed potiskivanja emocija ili kočenja u iskazivanje emocija.

Ta energija nas čini napetima, nemirnima, tjeskobnima, razdražljivima, nekoncentriranima, sklonim nesrećama, umornima, a nakon dužeg vremena prouzrokuje psihosomatske bolesti.