Ove godine osvojila je odlično brončano odličje na Europskom prvenstvu za kadetkinje i kadete u Bukureštu. Ana je uoči prvenstva bila jedna od glavnih kandidatkinja za najsjajnije odličje, no kako se na pripremama u Meksiku ozlijedila, nije bila u mogućnosti trenirati punim intenzitetom i u potpunosti se spremiti za europsku smotru u Rumunjskoj. Osvajanje brončane medalje je velik uspjeh za našu Anu i njen klub, kao i za hrvatsku reprezentaciju, koja je u konkurenciji kadetkinja zauzela 1. mjesto.

S TKD Banija sudjelovala je na brojni natjecanjima, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. U osam godina treniranja obišla Belgiju, Austriju, Švedsku, Rumunjsku, Dansku i Meksiko, gdje je branila hrvatske boje i postizala odlične rezultate.

Ove godine TDK Banija je u svom Uredu primio Predsjednik Republike Ivo Josipović. Na primanju su bili najbolji sportaši i klubovi iz Hrvatske. Banijanke su pozvane kao najbolji ženski kolektiv grada Karlovca i Karlovačke županiije. Na primanju je bila i naša Ana.

1. Kada si se počela baviti taekwondo-om?

Taekwondom sam se počela baviti u prvom razredu, znači 2006. godine.

2. Opiši nam kako izgleda jedan trening.

Prva stvar je zagrijavanje koje traje 30 do 40 minuta. Zatim slijedi razgibavanje, a onda vježbamo situacije koje se događaju u borbi.

3. Koliko često treniraš?

Svakodendvno treniram po 2 sata, ali kada imam neko važnije natjecanje treninzi se održavaju i dvaput dnevno.

4. Kako usklađuješ školske i sportske obaveze?

Zna biti vrlo teško i iscrpljujuće. Rijetko kada imam slobodnoga vremena. Ali ako se dobro organiziram, sve stignem. Pošto imam velike planove što se tiče i sporta i školovanja, dajem najbolje od sebe da oboje održim u savršenom redu.

5. Koji ti je cilj u ovome sportu?

U taekwondo-u je cilj isti kao i u svim drugim sportovima: Da budem najbolja u svojoj kategoriji.

6. Jesu li česte ozljede u taekwondo-u?

Jesu, naravno. Ovo je borilački sport i uvijek nakon nekog natjecanja izađete s modricom, ponekad i s gorim ozljedama. Ali to je takav sport i naviknete se na to tijekom vremena.

7. U školi si izuzetno mirna i pristojna učenica. Utječeli karakter sportaša na samu borbu?

Ne mora biti. U borbi znam biti potpuno drugačija, nego kakva jesam ustvari.

8. Kako se pripremaš i o čemu razmišljaš prije nego što uđeš u sportski ring?

Najbitnija stvar mi je da se što bolje zagrijem, a razmišljam o tome kako moram što bolje odraditi borbu.

9. Jesi li ikada osjetila strah ili tremu pred samu borbu?

Jesam naravno, puno puta, pogotovo u početku. Sada je osjećaj straha prešao u uzbuđenje.

10. Ove godine si bila na svečanom primanju kod Predsjednika Rebublike. Sjećaš li se što ti je rekao?

Na primanju sam bila s još tri cure iz kluba, tako da nije nikome ništa posebno govorio. Čestitao nam je na osvojenim medaljama te nam dao potporu za daljna natjecanja.

Školska knjižničarka