Sonja Jarebica magistra je  socijalne pedagogije,a od ukpno 25 godina radnog staža, u Odgojnom zavodu Turopolje, radila je 14. godina. Deset godina radnog staža provela je u radu s odgojnom skupinom na mjestu višeg stručnog savjetnika u tretmanu u Odsjeku za intenzivan odgojni rad.
Kroz rad s odgojnom skupinom, kontinuirano radi individualni stručni rad s odgajanicima s problemom zlouporabe droge, unutar odgojne skupine. Naglasak u radu s odgajanicima je unaprjeđenje kvalitete i učinkovitosti odgojnog rada s odgajanicima kojima je uz odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod izrečena posebna obveza ili sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti, te onih kod kojih je tijekom izvršavanja odgojne mjere uočen značajnije izražen problem zlouporabe droga, te destruktivni i autodestruktivni oblici ponašanja.
Više godina je obavljala poslove povjerenika je za provođenje programa izvršavanja zaštitnog nadzora i rada za opće dobro na slobodi, pri Ministarstvu pravosuđa (alternativne sankcije).

Sa svojim dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom, njihovim roditeljima ali i učiteljima doprinjela je nadogradnji našeg znanja o djeci ali i potaknula na razmišljanje o nama samima i našim reakcija na određene probleme koji su dio našeg svakodnevnog privatnog i profesionalnog života.

U mjesecu borbe protiv ovisnosti razgovor o emocijama je jako važan jer su upravo u podlozi nastanka različitih vrsta ovisnosti bitan element i emocije, a one se  nadovezuju na nečiji karakter i temperament. Često je  i donošenje odluka ili sudova povezano s onim kako se osjećamo, odnosno kakvog smo raspoloženja, a raspoloženjem se može manipulirati. Osobe dovedene u frustrirajuću ili ponižavajuću situaciju, osjećaju se ljutito, te se tako i ponašaju. One osobe koje su vesele u svoj um unose takve sadržaje koje će imati tendenciju održavanja tog raspoloženja.

Naša gošća nas je uputila kako lakše prepoznati emocionalne teškoće kod učenika te je svojim iskustvom i primjerima iz prakse savjetovala kako ih prevenirati i pomoći u njihovu prevladavanju i osnaživanju tih učenika. Važan element u prepoznavanju i prevenciji je i kako sebe prepoznati, svoje emocije kao pedagoga, učitelje, defektologa, a onda i reakcije povezane s tim emocijama.