U subotu 15. 10. 2016. godine u Knjiguljici je održan književni susret godine, na kojem su bili svi, osim stanovnika špilja. Druženje se održalo u sklopu projekta „Susret s dječjim književnicima“ kako bi se djecu potaknulo na čitanje. Književnica  nam je u puna dva sata predstavila novu slikovnicu  Maša i kazalište, novi roman Pošalji mi poruku, ispričala nam nekoliko zgoda  iz vlastitog života, a bila je raspoložena i za kratak intervju.

1. Kako Vam se sviđa Karlovac?

Karlovac mi se sviđa. Često sam u njemu. Naravno, mogao bi biti ljepši, kao što bi i Zagreb mogao biti ljepši. Preuredila bih ga, uredila stare zgrade i sl., ali pun je prirode i ima dušu.

2. Gdje ste polazili osnovnu i srednju školu i koji Vam je bio omiljeni predmet?

Osnovnu i srednju školu pohađala sam u Zagrebu.  Osnovna škola je bila u naselju Trnsko gdje sam i stanovala. Tada mi je najdraži predmet bio hrvatski, iako mi je ponekad išao na živce.  U Školi primijenjene umjetnosti i dizajna omiljeni premet, pored fotografije, mi je bio povijest umjetnosti.

3. Pamtite li nekog posebnog nastavnika i po čemu?

Najviše pamtim nastavnike iz srednje škole jer su bili „vrlo osebujni“. Npr. nastavnik iz pisma, Benković,  koji je bacao krede na nas i koji je bilježnice s lošom zadaćom bacao kroz prozor. Nastavnik Božinek je predavao fiziku i uvijek je fućkao. Završio je nekoliko uglednih fakulteta i pričao nam je razne priče. Treći je bio Jakov Bratanić koji je bio slikar i predavao je povijest umjetnosti. Mislim da su profesori prije bili puno interesantniji nego danas.

4. Kada i kako ste počeli pisati?

Davno sam počela pisati. Prvo sam pisala za odrasle, a onda sam odustala. Međutim, kada sam dobila djecu nazvao me urednik dječjeg časopisa Radost i zamolio da napišem nešto za djecu. Priča je bila duhovita i zabavna pa me nagovorio da nastavim pisati. Tako sam s pisanja za odrasle prešla na pisanje za djecu.

5. Sadrže li vaša djela autobiografske elemente?

Uvijek ima autobiografskih dijelova… I u knjigama za djecu i za odrasle. Time je pisanje jednostavnije. Mnogo se toga doda i oduzme. Ponekad je knjiga autobiografska, a ponekad je sve izmišljeno osim nekih emocija.

6. Tko je i zašto najviše utjecao na vaš stil pisanja?

Ne znam… Vjerojatno je to bila neka kombinacija Williama Saroyana jer sam ga kao dijete voljela čitati, Ericha Kästnera jer su njegovi junaci iz gradskih sredina i Zvonimira Baloga koji se često igrao riječima.

7. Pokušavate li utjecati na svoje čitatelje? Ako da, na koji način?

Naravno, volim pisati o djeci koja su samostalna, koja znaju rješavati vlastite probleme, nisu ljuti na cijeli svijet, koja su konstruktivna, vesela, vedra i ne doživljavaju sitnice kao tragediju. Trudim se prikazati bolji pogled na svijet. Npr. rastava roditelja može imati i prednost: imaš duplu obitelj, dobivaš duple darove za Božić… Tako da volim poticati na optimizam.

8. Što bi bila Vaša poruka djeci?

Čujte klinci! Žao mi je da morate učiti, ali škola je vrlo važna. Nastojite biti što znatiželjniji , postavljajte puno pitanja i tražite njihove odgovore…  I, nemojte se previše ljutiti i živcirati!

Michaela Gojević, 8.b