Roditelji su vrlo angažirano prevezli cijelu grupu do Donjeg Pokuplja od kuda smo pješice krenuli prema planinarskom domu HPD '' Martinšćak '' u Priselcima. Uživajući u jesenskim bojama veselo smo krenuli uz Kupu prema ušću Dobre u Kupu. Usput smo ponovili gradivo.

U šumi dok nam je lišće šuštalo pod nogama svi su se dali na branje kestena. Nešto će nam trebati za peći kod Doma, a nešto i za odnijeti kući. Nove članove pedagoginja je svaki čas podsjećala na planinarske oznake – markacije, kako bi se mogli što bolje orijentirati u prirodi. Malo po malo uz smijeh i zezanje stigli smo i do planinarskog doma. Ruksaci su ostavljeni na klupama, a svi su se razletjeli okolo igrajući se skrivača, borbenih akcija, nogometa i sličnih igara. Posebno je zanimljivo bilo kuglanje na visećoj kuglani. Nakon što su naučili kako se igra i kakve sigurnosne mjere treba poduzeti počela su natjecanja. Bilo je izvanrednih rezultata uz super koordinaciju očiju i ruku. Vrijeme je bilo za poželjeti, toplo i sa vrlo malo vjetra. Nakon hodanja i igre trebalo je i nešto pojesti. Neki su izvadili sendviče, a ostali su izvadili jeger iz ruksaka i naboli ga na zašiljene štapove. U velikom roštilju već je veselo gorjela vatra čekajući jeger i kobasice. Par komadića, nestručno stavljenih, je i završilo u vatri. Nikada kod kuće kobasica nije se tako slasno pojela. Dok su se učenici opet igrali ili brali kestene iza Doma pedagoginja je napekla palačinke, a Veronika ih je namazala eurokremom. Iznenađenje je bilo vrlo slatko. Iako bi se neki još rado samo igrali u planu je bilo još malo hodanja i upoznavanja toga kraja. Kad su čuli da ćemo tu ostati još oko dva i pol sata živahno su krenuli u obilazak. Obišli smo selo Golubiće , otišli do rijeke Dobre gdje je prije par mjeseci srušen stari most i nakon 45 minuta vratili se do Doma. Vatra je još gorjela pa smo brzo narezali kestene i pekli ih. Bili su odlični. Ali, stiglo je i vrijeme za polazak kući. Trebalo je sve raspremiti, počistiti, slikati se pred Domom i to je to. Rumena lica od sunca, vjetra, vatre i igre, ali malo žalosni što je došao kraj krenuli smo cestom prema Kupskom mostu. Međutim, nije tu ipak kraj ovog izleta. Uz cestu se nalazi stara lovačka čeka, visoka i već malo klimava. Izazov. Dva po dva počeli su se penjati na čeku uživajući u vidiku. Nakon još dvadesetak minuta hoda stigli smo do mosta gdje su već čekali roditelji. Mladi planinar iz četvrtog razreda ušao je automobil rekavši '' Bilo je super. Napola sam mrtav, ali ići ću i drugi put na planinarski izlet.''.

                                                                                                          Voditeljica:

                                                                                                          Jasminka Petrekanić